Neprestana trka za vremenom i novcem u kojoj savremeni čovjek, htio ne htio, mora da učestvuje s ciljem da bi sebi i svojoj porodici pokušao da obezbijedi bolju i sigurniju budućnost, obično u drugi plan stavlja ono što se desilo juče, sve ono što je bilo i što pripada minulim vremenima. Tradicija kao da polako prerasta u sinonim za zastarjelost, pa joj postaje dovoljan i status muzejskog eksponata. Ipak, prošlost je najpouzdaniji čuvar našeg identiteta i najprecizniji kompas koji uopšte možemo imati u sadašnjosti.
Treba li dozvoliti da bogati mozaik minulog u potpunosti izblijedi i jesmo li spremni da očuvamo tradiciju, ili nas je doba intelektualnih i društvenih revolucija zauvijek udaljilo od nje, smjestivši nas u uproštenu verziju savremenog miljea „globalne kulture“?
Ponosni na to što je Crna Gora odavno dio globalnog kulturnog nasljeđa (što je umnogome upravo zasluga naših predaka, naših zor delija), ali i odlučni u nastojanju da doprinesu vrijednosti oznake Made in Montenegro, gospođa Mara Vukanić i njen suprug Ranko Vukanić otvorili su galeriju Zor. Tako je nastala prva radionica s izložbenom galerijom ručnih radova ne samo u Podgorici, već i u čitavoj Crnoj Gori. Pet godina u ovom prostoru ispreda se jedna predivna crnogorska priča. Svjedoče joj namjernici s različitih meridijana; a među njima je „našega čovjeka iz tuđine“, ističe Mara Vukanić, „uvijek lako prepoznati, jer ga oda emocija, prepoznatljiva i iskrena“.
Spajajući duh prošlog vremena s današnjicom, Mara spaja i više zanata. Dominira vještina upotrebe tradicionalnog crnorskog zlatoveza, ali nikad to nije jedino vez i nikad nije riječ o samo jednom zanatu. Rezultat takvog spoja različitih vještina je i jedan od najpopularnijih proizvoda radionice i čest protokolarni poklon – rokovnik sa ošvicama. Kako on, tako i svi ostali proizvodi koji se mogu naći u galeriji Zor imaju atraktivnu upotrebnu vrijednost. Upravo u toj činjenici leži i njihova posebna privlačnost. Uz sve to, posjetioci imaju i priliku da uživo prisustvuju vezenju, oživljavanju igre zlatnim nitima koja se odigrava upravo tu, pred njihovim očima. I kao što su se naši preci zorili svojom nošnjom u vrijeme kad je ona bila i važan statusni simbol, tako i zadovoljni kupci prepričavaju svoje utiske uz obećanje da će doći ponovo, pa osim njih samih često navrate i ljudi koji su im bliski – jer lijepa riječ daleko se čuje.
Sve što se može vidjeti u galeriji djelo je vještih ruku Mare Vukanić: jastučnica, stoljnjak, peškir, dio nošnje, čak i kutije ručni su rad izuzetno prefinjene izrade, naravno, uvijek jednostavno upakovan – jer iskonskom ukrasu dodatnoga ukrasa ne treba.
Dajući prednost proizvodu, toploj atmoferi i zadovoljnom kupcu, još jednom stavljaju do znanja zašto je njihov umjetnički i preduzetnički poduhvat i uspješan i plemenit. Prepoznaju to stranci, prepoznaju i naši.
Ipak, vještih ruku nikad dosta. Gospođa Mara prezauzeta je izradom narudžbina, njen suprug neumorno radi na izradi nacrta za nove proizvode i dobro bi im došla pomoć. „Bilo kako bilo, u jedno sam sigurna“, rekla nam je Mara, „svako ko bi nam se htio pridružiti trebalo bi da dijeli i našu strast prema ovome poslu“.
Zaista, emocije su ono od čega je istinski satkan ovaj unikatni brend. Kad vas u svom prostoru dočekaju Vukanići, odmah osjetite njihovu privrženost radu i toplinu koja im radionicu i galeriju pretvara u drugi dom.
U Njegoševoj ulici, u centru Podgorice, stvorena je i živi jedna važna i jedinstvena crnogorska priča; priča koja od zaborava čuva nešto od onoga što je odvajkada naše, a što, nažalost, često zaboravljamo. Dođite i provjerite. Sve vas koji nijeste učaureni u krute stereotipe „modernoga“ svijeta tamo čekaju ljudi koji su usred gradskog meteža uspjeli da stvore bogatu riznicu okrenutu tradiciji. Čekaju vas široko raširenih ruku – i otvorena srca.