More je veliko, brodovi su mali i upravo je zbog toga ljudima koji odluče da se uhvate u koštac s morskim prostranstvima oduvijek bila potrebna ogromna hrabrost i istrajnost. Vjerovatno ništa jednostavnije i lakše od ovih riječi ne može opisati čudesnu strast i nepokolebljivost članova barske porodice Bokovac koji već pedeset četiri godine odolijevaju neverama i prolaze kroz scile i haribde društvenih i tržišnih promjena u plemenitoj misiji da od zaborava otrgnu drevnu vještinu kalafatskog umijeća.

Riječ kalafat od davnina je označavala posebnog majstora u brodogradnji koji se brinuo o održavanju drvenih oplata brodova. Kasnije je ovaj izraz, čiji se korijen, osim u romanskim jezicima, može naći i u grčkom i arapskom, počeo odnositi na najiskusnije i najpoštovanije među brodograditeljima, na one koje su svi ostali radnici u ovoj oblasti izuzetno cijenili.

Kalafatska radionica Bokovac nastala je iz čiste ljubavi prema zanatu i prema radu s brodovima. Do znanja se došlo radom, crpilo se iz tradicije, kroz iskustvo se osvajala vještina. Šezdesetih godina prošlog vijeka, meštar Petar Bokovac dobio je dozvolu za otvaranje servisa za opravku plovila bez prethodno stečenog formalnog stručnog obrazovanja u oblasti brodogradnje – dakle, kao nekvalifikovani radnik. Omogućeno mu je, naime, da dobije dozvolu jer se kroz njegov dugogodišnji rad vidjelo da poznaje zanat kojim se bavi, iako nema oficijalnu diplomu kojom to i administrativno može dokazati. Suština je bila jača od forme i istorija se zatim sama ispisala.

Bilo je potrebno da prođe nekoliko decenija i nije uvijek bilo lako. U opravci barki nije bilo značajnije zarade, ali ipak se nekako preživljavalo i radilo – sve dok prije dvadesetak godina Petar Bokovac sa svojim sinom Nenadom nije izgradio prvu ribaricu od 30 tona nosivosti. Otvorila se nova dimenzija posla. Nastavili su s izgradnjom arsenalki – barki koje je koristila vojska i koje su se prije njihovog uključivanja u posao najviše gradile u tadašnjem Vojnom brodogradilištu u Tivtu. Bokovci su unaprijedili model ove barke i veoma su ponosni na to. Pošto se situacija na tržištu promijenila, više ih ne proizvode, ali ljubomorno čuvaju posljednjih devet arsenalki koje smatraju važnim dijelom svoje tradicije i, uprkos čestim ponudama koje i danas dobijaju, nipošto ne žele da ih prodaju. Ove unikatne barke dobile su i imena članova njihove porodice, njihovih prijatelja, te njima dragih ljudi.

Danas je Kalafatska radionica Bokovac u svakom pogledu svjetski brend. Nakon decenija upornog rada, uspjeli su da kreiraju prepoznatljivu tržišnu marku i veoma su ponosni na to. Jedini u svijetu imaju pravo da koriste naziv kalafatska radionica, što je za njih, kao i za Crnu Goru, malu primorsku i mediteransku zemlju, uistinu izuzetna čast.

Da bi zadržali ekskluzivnost brenda u svjetskim okvirima, članovi porodice Bokovac moraju ispuniti uslov da više od 80% materijala utrošenog za pravljenje barki mora biti crnogorskog porijekla. Drvo koje uglavnom koriste za izgradnju je dud; riječ je, zapravo, o biljki koja je na našem primorju mnogo poznatija pod imenom murva, a Bokovci je zovu i crnogorskom tikovinom. Izuzetno je laka, ali i jaka, što je ključno za kvalitet konačnog proizvoda jer drvo mora da prođe dug proces obrade prije nego što se ugradi u barku. Murvu nije uvijek lako kupiti, ali pošto sve više ljudi u našim krajevima zna da im je upravo ova građa potrebna za proizvodnju, sve su češći i pozivi vlasnika zemljišta koji na svojim posjedima imaju stabla murava da im ih ponude za otkup.

Događaj koji je tokom prethodnih par godina izazvao najveće interesovanje medija i kod nas i u svijetu, bila je vijest da je Kalafatsku radionicu Bokovac prepoznala i kraljevska porodica iz Abu Dabija, koja je iz Crne Gore naručila tri barke: jednu malu s motorom, jednu koja je bila samo za metar duža od ove prve i treću od 10 metara. U roku od godinu dana, Nenad i Petar su naporno radili sa svojim timom da ispune sve zahtjeve i uspjeli su da završe plovila u roku. Barkama su dali ime „Baranke“, a nakon što su plovila stigla u Emirate, porodica Bokovac je i definitivno postala globalno prepoznatljiv brend.

Danas se barske pomorske ljepotice oblikovane vještim rukama entuzijasta iz Kalafatske radionice Bokovac šepure u nekim od najpoznatijih svjetskih luka, a nama na kraju preostaje samo da ovu kratku priču o njima zaključimo riječima Džordža Bernarda Šoa: „U životu postižu uspjeh oni koji stanu na svoje noge i traže prilike koje im odgovaraju; a ako ih ne nađu – oni ih i sami stvaraju.“