Vrhunska arhitektura je umjetnost inteligencije – mjesto na kojem se dodiruju beskrajna širina mašte i determinisana realnost prostora. Samo istinski umjetnici uspijevaju da premoste bezličnu rijeku prosječnosti koja teče između njih.

Marko Katnić i njegov A tim ne vole kompromise. Utiču na promjenu okoline u kojoj živimo i zato smatraju da imaju odgovornost da pokušaju da utiču i na stavove koje kompletna zajednica ima prema toj istoj okolini: društvenoj i prostornoj.

Što bi promijenio Marko?

Promijenio bi način na koji beskompromisna profitna orjentisanost pojedinih investitora utiče na devastaciju naše teritorije, urbanog konteksta življenja i na razvoj gradova. Nije količina novca najvažniji pokazatelj uspjeha jednog biznisa, već istančani osjećaj za mjeru. Balans između želje za ostvarivanjem što boljih poslovnih rezultata i potrebe da se brinemo o prostoru i društvu u okviru kojih živimo nijesu samo mjera uspjeha – već i ljudskosti.

Promijenio bi odnos dobrog dijela biznis sfere prema snagama koje dolaze. Mladim ljudima treba dati šansu na vrijeme. Još dok se školuju oni treba da osjete realnu radnu atmosferu i da dobiju priliku da razviju svoj potencijal. Marko je i arhitekta i pedagog, uvijek spreman da ohrabri svoje studente da se bace u vatru realnih poslovnih izazova. Njegovi studenti konstantno su dio poslovnog okruženja u kojem stvara. U savremenom obrazovanju podjela na teorijsku i praktičnu nastavu ne postoji. Kad god rade na konkretnim projeknim rješenjima, svi članovi A tima razmišljaju u saglasnosti s tezom da nema ničeg praktičnijeg od teorije. Ništa se ne rađa ni iz čega. Nove i originalne ideje počivaju na prethodno dobro postavljenim osnovama. Kompletna modernost izranja iz tradicije. Dovoljno je da samo bacite pogled na njihove funkcionalne savremene arhitektonske bravure okupane mediteranskim duhom u rješenjima za vilu Waddington ili za projekte rezidencijalnih apartmanskih prostora u Stolivu ili u Tivtu kako biste osjetili svu snagu ovog uvjerenja…

Marko i A tim promijenili bi i način na koji se pripadnici strukovnih udruženja u okviru mnogih oblasti kreativnih industrija odnose prema poslovnoj i društvenoj realnosti. Stručna zajednica mora da zauzme čvršći stav i da se izbori se za sebe, za društvo u kojem živi i za poslovnu teritoriju u okviru koje djeluje, a koja se svakim danom sve više sužava. Potrebno je ostvariti zajedništvo i podignuti glas protiv negativnih pojava kako bi se pokrenuo razvoj u polju kulturnih i kreativnih industrija i kako bi se stvari počele mijenjati na bolje.

Ono što ni Marko ni njegove kolege ne bi mijenjali i što bi po svaku cijenu željeli da sačuvaju su naše bogato i raznorodno arhitektonsko nasljeđe i sve veći broj izložbi, škola, javnih predavanja i diskusija u oblasti kulturnih i kreativnih industrija koje u fokus postavljaju izuzetnu važnost njegove zaštite; kako u stručnim krugovima, tako i u najširoj javnosti.

Ne bi mijenjali ni značajan obim investicija, i domaćih i stranih, koje, uz poštovanje odgovarajućih stručnih standarda, treba da predstavljaju plodno tlo za učenje, razvoj, eksperiment, slobodno ispoljavanje kreativnosti i dalji napredak.

A ono što će vam Marko istaći kao najvažniju stvar za koju nikad ne bi želio da se promijeni je: entuzijazam mladih i sposobnih ljudi koji u sve većem broju postaju dio struke i koji u svaki novi posao unose prijeko potrebne svježe inicijative, optimizam i energiju. Ne samo da on, kao pedagog i profesionalac, svoj odnos prema ovim mladim ljudima ne bi promijenio, nego, reći će vam uz osmijeh „ne bi dozvolio nikom drugom – ni da ih pipne“.

Vjerovatno zato i jeste na vrhu…